STAZE MOG DJETINJSTVA ...

OTOČAC I BRINJE

Moj zavičaj ....

ZLATO PAPRATI

Ovo je jedno moje sjećanje na djetinjstvo, na Liku, na djeda koga sam neizmjerno voljela i kome sam posvetila ovu priču ....

Toplo miholjsko ljeto milovalo je obronke Male Kapele. U kapljici jutarnje rose ogledala se sva ljepota netaknute prirode. Šuma okupana sitnom i tihom noćnom kišom odisala je oštrinom, koja je naprosto parala nozdrve. Sa grana gorostasnih stabala opadalo je posljednje svelo lišće. Iz njedara te šumske ljepotice i okolnih brda izvijao se veo modre sumaglice.Dječji san, bezbrižan i lak, prekida budilnik Prirode. Iz luga dopiru zvuci ptičjih crvkuta. Iz dvorišta se čuje pjesma crvenog pijetla koji sav nakostriješen iz sebe izvlači i posljednji ton svog pozdrava jutru, a veseli lavež vjernoga Laska pozdravlja svoga gospodara koji mu donosi toplo mlijeko i kruh. Dijete ušuškano u mekoću mirisne postelje osjeti miris tople bijele kave i pržene slanine sa jajima, što su pozivali na doručak. Na vratima sobe pojavi se dobroćudni lik staroga čovjeka koji reče:- Diko, idemo doručkovati, pa ćemo onda upregnuti volove i poći u Kapelu po bujad.Skoči unučica veselo i bosim nožicama dotrča do prozora radujući se odlasku u šumu.Doručkovali su tiho. Dijete okrepljeno čistim zrakom i domaćom hranom veselo je grickalo ukusne zalogaje, a djed je jeo polako pažljivo žvačući svaki zalogaj. Ti zajednički obroci djeda i unuke bili su njihovi mali rituali. Djed je spremao tako ukusnu hranu i najljepše dijelove je odvajao za svoju djevojčicu. Jedući tiho krajičkom oka bi je posmatrao i staračko srce bi mu zaigralo od sreće ugledavši njene zarumenjene obraščiće koji su do jučer bili blijedi. Dijete koje se rodi i stasava u gradu obavezno nosi tu blijedu patinu grada.Upregnuo je djed svoje volove, Medonju i Dikonju, u jaram zaprežnih kola u kojima je djevojčica već sjedila. Iza nje djed pažljivo odloži kosu i vile. I po neravnom i kamenitom seoskom putu krenuše ka istoku da uberu zlatni cvijet paprati. Bujad, bujnu kao kose vile Zlatokose.Prostrla im Kapela tepih od lišća, poslužila ih kestenjem i žirom, pozdravila klobucima pečuraka i mirisom kasnog jesenjeg cvijeća.A, svud okolo, zlati se bujad. Gusta i bujna. Deda uze kosu i počne da kosi. Britak zvuk kose što siječe žilavo strnjište razbi tišinu i mir šume.Dječje ruke, nespretne i nejake, grlile su zlatno snoplje i zidale kupolu, što kroz granje hrastova i bukava dotiče tragove sunca koje se gubilo ka zapadu. Sati su tekli. Nestajali su u snopovima bujadi ubačenim na kola.Spuštao se plavičasti sumrak kada su djed i unuka napustili carstvo boga Pana i krenuli u narančasti suton jednog sjećanja. Sjećanja na djetinjstvo.Moga djeda više nema. On sad ore neke nebeske njive. A, ovu priču posvećujem upravo njemu. I svima nama zajedno. Jer, u svima nama spavaju ta topla sjećanja na neko naše sretno djetinjstvo i na ljude po kojima ćemo ga dugo pamtiti. Svi mi smo imali ili imamo i dalje neke djede i bake koji su nam nesebično darivali svu svoju ljubav. E, ovo je priča o Njima i Nama.

NARODNO STVARALAŠTVO

PLITVICE - LIČKI DRAGULJ

UŠTIPCI

Izlupajte 4-5 jaja.2 cijela i 2-3 žuma-njka.Usipajte pola vode, pola tople varenike,nešto manje od litreRazmutite germu u šalici, pustite da se digneI ubacite u smjesu. Žičca šećera, žličica soli,dodajte brašno da zagusti i užitkajte tijesto.Stavite da se ukiseli (digne), zagrijte ulje ili mast (na masti je bolji ukus). Sa žlicouzimam tijesto i stavljam da se prži. Ne treba previše ugrijati ulje ili mast jer uštipcibrzo potamne a iznutra ne budu baš pečeni..

BASA

Stavi malo jogurta u litru, dvije mljeka i ostavi dok se ne ukiseli... Uzmi gazu oko 70x70 cm i zaveži krajeve, 2 i 2, naspi u gazu kiselo mlijeko i objesi negdje iznad padele! Neka tako kapa surutka, otprilike dva dana, dok ne iskapa. Dodaj u taj sir skorupa ili žlicu vrhnja, malo posoli i evo base i bez krave! Surutku ne bacaj - popij pomalo - dobro će ti doći. Basu i surutku čuvati u hladnom. Basa se poslužuje uz pole, pršut, slaninu, kapulu, češnjak...